Bezgotovinske transakcije

Bezgotovinske transakcije za građane i privredu znače niže troškove plaćanja, veću efikasnost i bezbednost. Država dobija transaparentnije finansijske tokove, priliku za bolje ubiranje poreza i brži ekonomski razvoj, kao i niže troškove jer su izrada i čuvanje gotovine skupi.

Podsticanje bezgotovinskih plaćanja jedna je od ključnih mera Nacionalnog programa za suzbijanje sive ekonomije i važan instrument za smanjenje korupcije i kriminala.

Prema zvaničnim podacima, u Srbiji ima 6,1 milion korisnika kartica, sa nešto više od osam miliona kartica u posedu, ali je svaka druga neaktivna. Broj POS terminala poslednjih godina varirao je između 71.000 i 88.000. Iako je trend u 2018. uzlazan, i dalje ima gotovo 2,5 puta manje POS terminala na milion stanovnika u odnosu na prosek EU.

U istraživanju NALED-a 58% građana istaklo je da ne koristi karticu, a gotovo trećina da redovno plaća bezgotovinski. Ako bi se napravio profil prosečnog korisnika kartice, onda to bi bila ženska osoba između 30 i 44 godina, većeg stepena obrazovanja, sa prihodima iznad 30.000 dinara i koja dolazi iz urbanijih sredina, pre svega Beograda.

Oni koji koriste karticu to čine jer im je lakše od upotrebe keša (70% odgovora) dok su na drugoj strani oni koji nemaju račun u banci među kojima su najčešće mladi ili se plaše da bezgotovinsko plaćanje nije bezbedno (stariji od 60 godina).

Zbog toga je neophodno raditi na edukaciji i promociji i razbijati strah od novih tehnologija i mogućeg ugrožavanja privatnosti i raditi na finansijskoj inkluziji stanovništva. Najveću ulogu u promociji smanjenja upotrebe gotovine trebalo da ima država tako što će omogućiti elektronsko plaćanje taksi za usluge koje pruža građanima i privredi.

Veća upotreba bezgotovinskog plaćanja odnosno platnih kartica doprinela bi smanjivanju sive ekonomije u Srbiji jer takav vid kupovine čini transakcije potpuno transparentnim.